Imunolog: Ima li zaštite od korone kad izgubiš antitijela!

Region

Imunolog: Ima li zaštite od korone kad izgubiš antitijela!

Stručnjaci su utvrdili da antitijela na koronavirus mogu da se zadrže do godinu dana u organizmu, razvili su pouzdanije i brže testove, ali čini se da još nema načina da precizno utvrdite da li ste i dokle zaštićeni od infekcije nakon preležanog kovida 19.

Poslije preležanog koronavirusa, antitela mogu da se zadrže u organizmu od šest mjeseci do godinu dana, utvrdili su istraživači Instituta za primenu nuklearne energije (INEP) u Beogradu. Ipak, neki ljudi su negativne rezultate testova na antitijela dobijali gotovo odmah pošto su se pridigli iz bolničke postelje, a prema nekim istraživanjima antitijela na koronu opadaju u roku od samo dva-tri mjeseca. I šta kad test osobe koja je preležala koronu ne pokaže prisustvo antitijela?

“Kada se raspravlja o sadržaju antitela specifičnih antitijela u krvi i drugim tjelesnim tečnostima u organizmu veoma je važno naglasiti kojim testom se antitijela detektuju”, ukazuje imunolog Dušan Popadić.

“Potpuno je očekivano da će sadržaj antitela u našim tjelesnim tečnostima sa protokom vremena da opada, ali to što ih neki in vitro test ne detektuje, ne znači da ih u organizmu nema. Možda je koncentracija niža, ali ona vjerovatno i dalje cirkulišu našim tjelesnim tečnostima. Nisu svi testovi podjednake osjetljivosti. Ukoliko želimo da steknemo uvid u promenu sadržaja antitela morali bismo da merimo sadržaj antitela u isto vreme s istim reagensima na istoj platformi za detekciju, iz materijala uzetih u dvije različite vremenske tačke. Praktično, to znači da bi pacijentu morala da se izvadi krv u jednom trenutku, da se zatim odvoji serum i zamrzne. Drugi uzorak krvi bi se izvadio nakon npr. tri meseca, ponovo bi se odvojio serum i zamrzao. Zatim bi se oba uzorka seruma odmrzla i testirala paralelno sa istim reagensima i na istoj platformi (aparatu). Jedino u uzorcima koji su tako testirani (parni uzorak seruma) moguće je pratiti dinamiku titra (promjenu količine) antitijela kod pacijenta”, objašnjava Popadić.

Prema njegovim rečima, mada niko ne može sa sigurnošću da kaže koliko će se antitijela zadržati u određenom organizmu, očekuje se da oni koji su preležali virus i dalje imaju bolju zaštitu u odnosu na one koji nisu.

“Ima slučajeva da su se ljudi dvaput zarazili, ali koliko ih je? Ako se na 50 miliona zaraženih ponovo zarazi stotinak ljudi, to je veoma zanimljivo za imunologe ali je zanemarljivo na ogromnu većinu pojedinaca”, smatra Popadić i podseća na još jedan nivo odbrane organizma od koronavirusa – T-ćelijski imunitet.

“T-ćelijski (celularni) imunitet je mnogo teže izmjeriti. Postoje metode kojima može da se meri, ali kod nas se to još uvijek ne radi, a u laboratorijama u svijetu se određuje samo u istraživačke svrhe”, kaže Popadić.

Ipak, tamo gdje se takvi testovi rade, ispostavilo se da su mnoge osobe, koje su došle u dodir s koronavirusom, stekle imunitet zahvaljujući T-ćelijama. Prema rezultatima istraživanja u Švedskoj, na svaku osobu pozitivnu na antitijela, dolaze dve kod kojih su pronađene posebne T-ćelije koje identifikuju i uništavaju zaražene ćelije.

Pa, postoji li nešto što možemo da učinimo da ojačamo taj imunitet?

“Ljudi ne treba toliko da se fokusiraju na jačanje imuniteta, koliko na to da spriječe da se inficiraju. Ničiji imunski sistem nije dovoljno jak da spriječi razboljevanje ukoliko se u organizam u trenutku zarazi dovoljno velikim brojem virusa. Mislim da mnogi smatraju da ukoliko rade na “jačanju” svog imuniteta pomoću raznih suplementa, ne moraju da se pridržavaju propisanih epidemioloških mjera. To nije tačno i mnogo je bolje zaraziti se manjim brojem virusa jer na taj način dajemo imunskom sistemu dovoljno vremena da se izbori sa virusnom. Zbog toga je važno nositi masku, provjetravati prostorije i izbjegavati nepotrebne kontakte jer se na taj način smanjuje broj virusa koji ulaze u organizam. Još jednom, treba naglasiti da se najbolja zaštita postiže razumnim ponašanjem – nošenjem maski i izbjegavanjem svih kontakata koji nisu neophodni sa osobama sa kojima ne živimo u istom domaćinstvu”, zaključuje Popadić. (Nova.rs)