SAMOĆA U ČETIRI ZIDA: BAKI MIRI GODINAMA NIKO NIJE UŠAO U KUĆU, A ONDA JE JEDAN BUKET CVIJEĆA IZMAMIO SUZE!

SAMOĆA U ČETIRI ZIDA: BAKI MIRI GODINAMA NIKO NIJE UŠAO U KUĆU, A ONDA JE JEDAN BUKET CVIJEĆA IZMAMIO SUZE!

Koliko samoća zna da bude teška, a tišina mučna, najbolje zna baka Mira (81) iz Viteza. Uprkos tome, uvijek je nasmijana i spremna da podijeli sa drugima mudrosti koje je tokom života stekla.

Kako bi joj olakšala starost i uljepšala dan, baku Miru je posjetila ekipa portala “Dolina Lašve info” i saznala kako je iz Kruševca stigla u Bosnu prije 40 godina, koje događaje pamti, ali i kako je biti usamljen.

-Nekada je bila sirotinja, sad je sve drugačije. Nas je bilo troje. Imam brata, on je bio pilot, živi u Srbiji u Kruševcu. Otac je bio zidar, majka Bugarka, drugi brat stradao – prisjeća se Mira djetinjstva i mladosti.

Svog supruga Slavka upoznala je u Srbiji, kada je došao u posjetu.

-Moj Slavko je došao u Srbiju, nije znao za mene. Ja sam bila na pijaci i gledam, mislim se “Šta onaj bulji u mene, šta je zinuo, kakav je to muškarac kad ne može da se javi?”. Sreo me je, ja ga gledam, bila sam sa koleginicom. Ona mi kaže da stalno gleda u mene – objašnjava baka Mira.

Tada je imala 30 godina, a prijateljica koja joj je tog dana pravila društvo, kako će se kasnije ispostaviti, bila je glavni krivac za budući brak.

-Kaže mi ona “Hajde da popijemo kafu, pojedemo nešto u restoranu”. On priđe, ja pitam: “Šta je bilo? Koja ti se sviđa Mirjana ili ja? – opisuje Mira prvi susret.

Slavko je odmah priznao o čemu se radi i ubrzo su počeli da se zabavljaju. Kako je on bio iz Bosne, nakon nekog vremena su se preselili u Vitez i ostali u braku čak 40 godina.

-Tajna je: u miru i fino pričati, bilo to kod prijatelja, na ulici, u restoranu. Nikada nemoj dozvoliti da se ona cereka, da te izaziva, pa naravno da bi je otjerala. To važi bilo muško ili žensko – otkriva baka Mira i dodaje da je razlika između muškaraca iz Srbije i Bosanaca u tome što Bosanci “nisu sposobni da čiste i rade njive, samo gledaju da se izvuku”.

Ipak, od prije dvije godine, koliko ima kako je Slavko preminuo, ova baka živi u tišini.

-Nikada ja o greškama ne mislim. Bilo mi je najljepše kada sam bila u školi, kada smo imali folklor, pa igrali kolo – prisjeća se najljepših trenutaka.

Na kraju razgovora, baka je obradovana buketom cvijeća, kada su osmijeh i šalu nadjačale suze i natjerale je da prizna koliko dugo ni sa kim ne razgovara.

-Previše ti hvala, ovo nikada nisam imala. Nema kod mene ugodnog dana, živim sa mačkama i psima. Od prodavnice do kuće i to je to – zaključila je baka i u suzama se zahvalila. hayat.ba

 

scroll to top