Do jučer zdrav kao drijen, a onda preko noći na smrt bolestan!

Do jučer zdrav kao drijen, a onda preko noći na smrt bolestan!

Peter Šmitgen ima 66 godina, visok je 1,82 i atletski građen. Bavio se sportom i bio u dobroj kondiciji. Ali, onda se zarazio korona virusom i preko noći bio bliže smrti nego životu.

“Krajem marta sam se prehladio i dobio lakšu glavobolju. Otišao sam kod ljekara, ali on nije posebno ozbiljno odreagovao na simptome”, priča Peter Šmitgen. Rekao mu je da je u pitanju „prehlada”. Ali, simptomi nisu prolazili.

Ljekar mu prepisuje antibiotike, ali ni oni ne pomažu. Ponovo odlazi kod ljekara, koji ovaj put reaguje drugačije. „Odmah je pozvao kola hitne pomoći i poslao me u najbližu kliniku.” Tamo je testiran na korona virus i rezultat je bio pozitivan. „Dva dana sam ležao u bolnici, ali mi je bilo sve gore i gore. Onda su me ljekari stavili u vještačku komu.” Bio je to 4. april.

Šmitgen je tri nedjelje ležao u vještačkoj komi, pluća su mu zakazala i priključen je na respirator. Više ničeg ne može da se sjeti. Tu je, kako kaže, ogromna praznina, kao da je vrijeme izbrisano.

„On pati od takozvane retrogradne amnezije”, objašnjava ljekarka Silvija Lindenberg. Ona liječi ovog pacijenta otkako je u junu prebačen u Centar za ranu rehabilitaciju i respiraciju u Nimbrehtu. „On se ne sjeća skoro ničega, ni kako je došao u bolnicu i šta se potom događalo. Sve to su kod njega u najboljem slučaju mutna sjećanja”, kaže neurološkinja Lindenberg.

Njegova supruga i ljekari su mu u jednom trenutku sve ispričali, ali on je imao osjećaj da pričaju o nekom drugom.

Šmitgen pokazuje tipične simptome jednog pacijenta oboljelog od kovida 19. „Imao je duboku vensku trombozu, plućnu embolijiu na oba plućna krila. Imao je više moždanih infarkta koji su izazvali dodatna krvarenja”, kaže Lindenberg. Priča da se susretala sa brojnim slučajevima, ali da primjer Petera Šmitgena spada u najteže koje je liječila.

„Lijeva strana mu je bila oduzeta, lijevu ruku skoro da uopšte nije mogao da pomjera.”

Kada su Petera Šmitgena ljekari konačno vratili iz vještačke kome, imao je oko 60 kilograma, lice mu je bilo blijedo, obrazi upali. „Kada sam se prvi put pogledao u ogledalo zaprepastio sam se. Uvijek sam bio atletski građen, ali sada sam kost i koža.” Tokom vremena provedenog u komi Šmitgen je izgubio oko 17 kilograma. “U početku sam mogao samo da ležim. Na nešto drugo nije moglo ni da se pomisli”, govori on.

Sada se o Peteru Šmitgenu brinu različiti terapeuti i pokušavaju da ga koliko toliko ponovo dignu na noge. Pomaže to što je optimističan i pun humora, to barem nije izgubio. „Tri puta dnevno dolaze mi terapeuti. To je kao princip štapa i šargarepe, s obzirom da sam po prirodi lijen. Ali, lijenost ne pomaže. Želim da ponovo povratim svoj život.”

Uz pomoć ljekara, terapeuta i njegovatelja Šitgen ide naprijed, malim koracima, ali naprijed. „Danas mogu sam da se okupam, što do prije par nedjelja nije bilo moguće. Prali su me u krevetu. Užas.”

Neurološkinja Lindenberg priča da je u početku mislila da će biti jako teško da mu pomognu. „Ali, on je premašio moje prognoze. Kada se samo sjetim u kakvom je stanju bio prije mjesec i po dana”, kaže Lindenberg, „tada nije mogao da ode od kreveta do balkona, a to su možda četiri koraka”.

Šmitgen ranije nije bio bolestan. Osim starosne dobi, ne spada u rizične grupe: nije bio gojazan, sportski je aktivan, vozio je bicikl, skijao… Uvijek su drugi bili bolesni, ali ne ja, priča on: „Moji geni mora da su dobri. Moja majka je čitav život bila fit i živjela je 99 godina.”

Dok je bio zdrav mislio je da je na sve imun. „Ali, sada sam zaključio da nije baš tako. I kada pomislim na sve ove što poriču koronu, koji su uvjereni da se to njima ne može dogoditi, smatram da sam dobar i, Bogu hvala još uvijek živući primjer da se to može svakome dogoditi.” Razočaran je kada vidi koliko mnogo ljudi olako shvata koronu.

Silvija Lindenberg moža samo da se složi s tim. Doduše nju ne plaše oni koji poriču postojanje korona virusa, oni je razbjesne. „Bilo bi zaista dobro kada bi ti ljudi zaista osjetili kako je biti na intezivnoj. Mislim da je veoma važno da se ljudima stalno ponavlja. Jer, vjerujem da nikad nije dovoljno govoriti i na to skretati pažnju: korona je teško oboljenje, i ne može se olako posmatrati.”

A Šmitgen? On je borac. Za njega ne postoji predaja. Uprkos svemu što je do sada morao da prođe, zadržao je pozitivan stav. „Sve što sam ranije mogao da radim danas više ne mogu. To bi trebalo u stvari da me optereti, ali ja nisam takav. Ja i dalje mislim da ću uspjeti, da će sve biti kao prije”, zaključuje Peter Šmitgen. novi.ba

scroll to top